evill angell

Tratinčice i trešnjice

Bio je to početak još jednog nevinog dana. Taman kad smo se trebali izgubit u ringu, u žaru borbe, probudim se i padnem s kreveta. Opet. Već mi je dosadilo svaki jutro ponavljat isti scenarij. Danas je neki novi dan, neki poseban dan. Danas je dan kad moram obavit tamo neke sitnice. Naime, obećala sam sama sebi da ću jednoj osobi koja mi je jednom tamo davno stala na žulj olakšat odlazak u onaj svijet. To vas bu možda sad zaprepastilo, a možda i nebu. Zašto baš danas? Eto tako, pred nekoliko mjeseci saznala sam za jednu potencijalnu osobu koja bi mogla obaviti tako neke škakljive zadatkiće. Zen. I kad sam se napokon uvjerila da bu taj striček upravo TAJ striček, krenula sam u akciju.. Eto danas je taj dan, danas bu dan kad ćemo stavit sve karte na stol.. izvadit asa iz rukava, shvatit jesmo li ili nismo.. hoćemo ili nećemo. Vraćam sve produkte još jedne bolesno (ne)prospavane noći na krevet. Dopužem četveronoške ispred ogledala, sjednem u turski sjed i pomolim se Bogu. Ili ne. Pogledam se u ogledalo, špiglin kak bi se reklo... gledam u svoje krmelje i razmišljam o njima. Koji su to čudaci u kutu mog oka.. Čudaci i luđaci.. kao nemaju pametnijeg posla nego u kutu moje očne sobice rade party u pidžamama.. gamad jedna krmeljava. Koristim početne jutarnje atome snage i ustajem se.. Ne sviđa mi se to što vidim te stoga krećem u rekonstrukciju, fejs lifting, fasadiranje.. kako god.
Sjedam u auto i krećem. Počinje agonija. Dolazim na dogovoreno mjesto, a Zen-a još uvijek nema. Kasni. Razmišljam o načinu na koji ću izreć svoje molbe i zahtjeve. S obzirom da je Zen bil poznati Zabočki mafijaš, moram se pripremit na najgore. Možda i mene upuca tamo pred svima jer mu se ne sviđa način na kojeg sam ga pogledala. Približava se crna mečka, usporava. Spušta se desni stražnji prozor. Vidim samo crne naočale i njegovu skurenu crvenu kosu. To je bil on. Naježila sam se. Prstima mi daje znak da uđem u auto. Ulazim. Sjednem kraj njega. Nastaje tišina. Gotovo da sam čula kako mi se grašak znoja cijedi prema lijevoj obrvi.. Zen je osjetil nervozu te me počel čudno gledat, ali i dalje je nastavil jest svoje trešnjice koje mi btw nije ponudil :( . Odlučila sam, vrijeme je da mu kažem što želim. Vrpoljim se dok istiskujem riječi ko tvrdu stolicu... Počinjem sa: „poštovani gospon Zen, ja sam čula da bi vi mogli.. pa sam ja mislila... ima tamo jedna teta... stala je na žulj... možete li mi pomoć da...„ Prokleto mucanje, baš kad ga najmanje trebam. Zen se nasmije, pomislil je da ga zajebavam. Zatim se počel bolesno smijat.. Pa histerično.. Htela sam izać ali vrata su bila zaključana. Izustila sam jedino veliko UPS. Gotovo. Potegnul je za košticama koje je netom prije ispljunul, ponovo ih stavil u usta. Počel me gađat s košticama. Kao prvo fuj, kao drugo auuuu.. Nakon višestrukih prijeloma izbacil me van.
Mudri ljudi vele da dan završava kako je i počeo, i gle čuda, stvarno... i tako pužem ja četveronoške do hitne službe... molim ih za pomoć, kažem im kaj se dogodilo, a oni se samo nasmiju. Udarac nogom u strateško mjesto i pozdrav.

Pozdrav svima vama, malima i velikima.

13.06.2010. u 21:44 | 0 Komentara | Print | # | ^

Borba s izvanzemaljcima


Nakon mnogih neprospavanih noći i sudjelovanja u sastancima sa do sad i na dalje Vama nepoznatim bićima, došlo se do zaključka da i Vi, obični smrtnici morate znat kako se nositi sa neovozemaljskim bićima.
Prvo pitanje koje si trenutno postavljate sebi u bradu dok žderete taj obilan obrok koji Vam usput savjetujem da ga bacite u smeće, jest dali vanzemaljci uopće postoje? Davno smo prošli 18 stoljeće kad su takva pitanja bila zabranjena, pa i 19 i 20 stoljeće kad je pitanje bilo dopušteno ali odgovor se nije znao. Sada se zna, ja ga znam i podijelit ću ga s Vama.
Dakle, mislim da je već svima vama jasno da oni dakako postoje. Postojali su, postoje i postojat će.

Kao što postoje dobri i zli ljudi, tako postoje i dobri i zli vanzemljaci. U 10 st.pr.n.e zli vanzići su se udružili u savez kojem je jedini cilj uništiti ljudsku rasu i zaposjest planet Zemlju. Do sada ih se skupilo 13 i brojka se svakim danom masovno povećava. Masovno!
U skladu s tim nastao je protusavez dobrih vanzića koji nam pomažu i žele zajedno s ljudima spasit Zemlju.
Zajedno s njima uspjeli smo otkrit slabu točku ZV (zlih vanzića). Svoje stečeno znanje ovim putem prenosim svima Vama koji ovo čitate, te se nadam da ćete sve ovo shvatit krajnje ozbiljno.

Dakle, glavna karakteristika ZV-a je da kad stignu na naš dragi planet, potpuno poprime naš izgled, naš oblik. Na prvi pogled ih je gotovo nemoguće razlikovat od normalnih ljudi. Naravno, normalnih pod navodnicima.

Ukoliko Vam neka osoba postane sumnjiva na bilo koji način, prvo što morate učiniti jest slučajno joj stat na prste, slučajno je opet pod navodnicima (tipka za navodnike mi trenutno ne radi pa se zbog tog ispričavam). Ako se navodni ZV počne glasat ovako: Krljiiiii maaa hiiuteeee maaafffuuuuuu fuuuippo, tada možete bit 90 posto sigurno da se radi o ZV. Da bi se uvjerili 99 posto da se radi o njemu, sada mu morate skinut hlače i pogledati desni donji guzni dio. E na tom mjestu bi se trebala nalazit pjegica u obliku njihovog planeta. Vrlo je mala. Nakon tog potrebno je napraviti 28 i pol krugova oko njega trčećim korakom. Nakon što ste to učinili ZV će izgubiti svijest na samo njima poznat način. Tada ga morate uništit. Uništavate ga slično kao što su se nekad ubijali vampiri, sve dok nisi postali jači, pametniji i bolji. Dakle, morate mu zabit kolac ravno u mozak! Gdje ćete u tom trenutku nać kolac? To je problem, pa bi bilo najbolje je da ga zato uvijek nosite sa sobom! E sad, anatomija ZV se razlikuje od anatomije ljudi, bez obzira što su vanjskim izgledom slični nama.
Njihov mozak se nalazi između njihovih očiju, a njihove prave oči nalaze se otprilike gdje su ljudski guzovi. Dakle mozak bi bio točno gdje se nalazi čmar, rektum, guzni otvor, mjesto za ispražnjavanje, kako god hoćete. Znači, da biste uništili ZV-a, potrebno mu je zabit kolac, drveni kolac u čmar. Nakon tog moguća su dva scenarija:

1: Napadnuta osoba je stvarno ZV te će se ulaskom kolca u čmar počet pretvarat u prah. Gotovo, jedan manje

2: Napadnuta osoba nije ZV, nije uopće vanzemaljac.. Napadnuta osoba je običan čovjek koji se našao na krivom mjestu u krivo vrijeme, koji se čudno glasa kad mu netko stane na prste i pritom još slučajno ima neku pjegicu na desnom donjem guznom dijelu za koju ste Vi protumačili da izgleda kao planet zlih vanzemaljaca.
E sad, prvo će vam jebat (tu se javlja biiip, ali mi je baterija crkla, pa se ispričavam na izrazu) sve po spisku, nakon tog će Vas pokušati ubit jer ste mu gurali kolac u šupak (naravno osim ako nije gay). Na vama je

13.06.2010. u 18:12 | 0 Komentara | Print | # | ^

.....Ludost dolazi s godinama.....

Da, tako je.. ludost ( ljubav?! ) dolazi s godinama..

Xx i Xy su sretni i zadovoljni sa svojim zivotom, preko 10 godina u braku, nekoliko godina u vezi prije braka, a uz to imaju troje preslatke dječice.. fino
i jos jedno dolazi kroz dva tjedna fino

..Ljubav je slijepa rekli bi svi koji poznaju taj par.. no oni se vole, to su dokazali svojim potomcima, a tko smo mi da im sudimo?? Tko je bez grijeha neka baci kamen prvi, jeli tako?

Nego, da se skrati prica.. Famozni Xy ima oko 40 godina, i namjerava napustit zenu.. cry Ona to jos nezna, sirota, sta ce biti kada sazna.. ne zelim ni pomisljat na to.. Dakle, Xy se zaljubio, kako on kaze po prvi put u zivotu.. zaljubio se u te prekrasne plave oci i u tu prekrasnu plavu kosu, u taj karakter, to tijelo.. jednostavno, ne moze si pomoci..
Iako je "ljubav njegova zivota" od njega mladja skoro 20 godina, njemu to ne igra veliku ulogu, jer on se zaljubio, usprkos trudnoj zeni i troje preslatke djecice.. lud

No da bi stvar bila ljepsa, zaljubio se u zeninu sestru.. bang


Dakle, sta rec nego da ludost dolazi s godinama..
ludzalivenpuknucu

19.12.2008. u 18:39 | 3 Komentara | Print | # | ^

Misterija...

Sjedim na livadi prepunoj šarenog cvijeća, zelenila, malih životinjica, skakavaca. Pogledam gore, nebo predivno, plavo sa bijelim oblacima.. Smišljam imena svakome oblačku, razmišljam o tome kako nastaju.. Pratim ih sve dokle je to moguće.. Uživam..


Tada prema meni ide neko sićušno svjetleće stvorenje, ni sama nisam znala što je to dok mi se nije predstavio. Bio je to Vilenjak Arty koji dolazi u naš svijet samo kako bi upozorio ljudski rod na nevolju. Mislila sam da sanjam odnosno da imam noćnu moru.... Nikad mi nije palo na pamet da bi baš mene Arty mogao posjetiti, baš mene.. Zašto baš mene? Što će se dogoditi? Ništa dobro pretpostavljam..
Čim sam saznala tko je on i zašto dolazi, raspoloženje mi se spustilo na minimum. Arty me došao obavijestit da me čeka dugo i teško razdoblje, razdoblje gdje ću se slomit, gdje ću doživjet psihički pad, i da ću se teško izvući. Kako sam na to reagirala? A šta mislite? Kako bi mogla na to reagirat?

Tužna do bola, zahvalila Arty-u što me upozorio, pozdravila ga i uputila se prema doma. Nije više bilo šarenog cvijeća ni zelenila, skakavaca a ni oblačka, nebo je poprimilo tamnu boju, nikako ugodnu…
Krenula sam prema doma, i tada ugledala njih..

Od tada je sve počelo i još uvijek traje...

14.12.2008. u 19:52 | 5 Komentara | Print | # | ^

°°°osmjeh ne kosta nista°°°

Nacin zivota koji smo svi poceli zivjet zaista uzima neke prevelike mjere. Premalo mislimo na sebe a previse se opterecujemo sa zaista nebitnim stvarima. Taj nacin zivota koji sve vise prerasta u neku vrtsu patologije sam usporedila sa autom, tocnije brzinom voznje.. Sve brze i brze vozimo, riskantnije ulazimo u zavoje i kriticna mjesta, no koliko cemo dugo izdrzat takav tempo? Koliko ce proc do tog "sudnjeg" dana, kada ce svemu doc kraj i kada ce netko ili nesto odozgo reci stop, dosta je bilo..

Koliko jos imamo vremena za probne voznje? Nazalost ili na srecu, to nitko nezna.. i neznamo sta nas ceka.

Ono sto je znanstveno potvrdjeno jest to da sve vise mladje populacije zavrsi na koronarnim odjelima uslijed akutnog infarkta miokarda.. Znaci pricamo o 40- godisnjacima koji su na taj odjel dospjeli upravo zbog ubrzanog i stresnog nacina zivljenja, izmedju ostalog.. burninmad

Uglavnom, ono sto me potaklo na ovakvo razmisljanje je jedna mozda banalna rijec a to je osmjeh. Zasto je nekima tako tesko biti nasmijan? Dodjem ja ujutro u pola 7 na radno mjesto, i trudim se bit dobre volje. Iako znam sta me ceka, tjesim se da ce doc bolji dani, da ce proc i ovaj dan, i da ce jednog dana sve bit bolje.. i tada naidjem na zid.. Mnostvo pitanja usmjerena meni tj mom osmjehu.. zasto si ti ujutro tak nasmijana.. kako mozes.. pa tek je pola 7???
Pa nije stvar u kvantiteti nego u kvaliteti, zasto da se ne smijem ako se tako osjecam odnosno ako se osjecam dobro, ni odlicno a ni lose, samo dobro.. zar je to razlog da budem ko mrgudic? naughty

no dobro, ljudi smijte se cim vise, zapocnite dan sa osmjehom, ako zbog niceg drugog, barem zbog bora cerek


ugodan ostatak dana vam zelim party

10.12.2008. u 17:48 | 3 Komentara | Print | # | ^

..Tesko je borit se protiv vjetrenjaca..

Zasto vecina ljudi misle da je nesto "drugacije" nuzno i lose? Zaista ne shvacam.. Cim se malo razlikujes odmah si nis koristi..

Cisti primjer koji me potaknuo na ovo misljenje su tetovaze i pirsevi.. Vecina ljudi u "godinama" cim vide decka sa istetoviranim rukama ili nedaj boze ledjima on je ludjak.. nije normalan.. A to sto ta istetovirana osoba ima vjerojatno vece obrazovanje od svog kriticara, to naravno nema veze.. Zasto se u danasnjem svijetu sve svodi na izgled..????
Nedavno, kad sam rekla jednoj osobi da se planiram tetovirat, naisla sam na neku vrstu zida.. Kao nemoj jos, barem cekaj dok se ne zaposlis, ili stavi tetovazu na mjesto gdje se nece vidjet jer te nitko nece htjet zaposlit..
..Aha, znaci ako su dosad svi bili zadovoljni samnom i sa mojim poslom to ce se promjenit od dana kada stavim tetovazu.. moje sposobnosti ce se promjenit.. ?!!???!

Zar samo meni izgled ne igra toliku ulogu? Zar sam ja jedna od rijetkih koja ce prihvatit u svoje drustvo i debelog i mrsavog, i istetoviranog,. Imam neki prokleti osjecaj kao da nas je tako malo koji tako razmisljaju.. tako malo onih kojima nije vazan kak netko izgleda..

Evo uzet cu na primjer darkere.. Njihov stil oblacenja.. Koliko puta sam cula u tramvaju cim prodje takva osoba da je nis koristi, da je ludjak.. Na temelju njegove crne majice sa znakom metalice ili nekog drugog benda, i na temelju njegovih cipela, hlaca, kose.. uglavnom dugacke, raspustene.. Ako se nadje na usni ili licu koji pirs, odma ga treba spalit.. na lomacu s njim

Frend mi je darker tj roker u dusi.. i isto se tak oblaci.. tak izgleda, a decko je tolko pametan.. pametniji od vecine fakultetski obrazovanih i kriticki nastrojenih pojedinaca.. s njim mi je zaista gust razgovarat.. za razliku od... :-/

Pa na dalje.. Celavci, jos k tome ako su jace gradje.. Zakaj se njih svi boje.. Vecina njih su ustvari ko bebice.. Evo jos jednog primjera.. poznajem isto tako jednog decka koji je nedavno obrijao glavu.. I prije tog ga ljudi nisu bas previse obozavali, tj bojali su ga se zato kaj se bavi boksom i jace je gradje.. A sad kad je celav, pa to je katastrofa.. Svi ga gledaju ko da je godzila.. A da se malo upuste sa takvim bicem u razgovor tek bi tada shvatili kako je njezno i milo bice.. i da mu nadasve svega treba topao zagrljaj, pokoja lijepa rijec..


....Silence is the goal of all answers. If an answer does not silence the mind it is no answer

06.12.2008. u 12:46 | 0 Komentara | Print | # | ^

U auto sa nepoznatim....???!!

jeste li ikad usli u auto sa nepoznatim? Stopirali ili slicno??

Naime, ja nisam nikad stopirala.. ali nedavno sam sjela u autu s nepoznatim.
Evo sta se dogodilo.
Vracala sam se sa cuge, bila sam sa frendicom, jako dobrom frendicom. Ulazile smo u autu na parkingu, kad nam doleti neki tip.. otvorio je prozor i uletio sa najjadnijom spikom kaj je mogao.. Ah, pomislile smo, bogec neki.. Malo smo pricali, i pozvao nas je na cugu. Neznam zasto, ali pristale smo. Iako je nepoznat, izgledao je simpaticno.. a i sam je, kaj nam moze, mi smo dvije
Sjele smo s njim u auto, i nakon 100-tinjak metara pokupio je frenda.. frenda koji izgleda prilicno "opasno" za razliku od ovog. Sad nam vise nije svejedno.. I tako se mi vozimo, razgovaramo, i on je kao fulao neku ulicu.. uglavnom vozimo se po do tada meni nepoznatoj cesti, ali kao oni su znali da cemo doc kod birca u koji smo planirali ic. Sad je vec sve izgledalo namjesteno. Frend andjeoskog lica nas pokupi, malo kasnije dolazi njegov frend ne tako andjeoskog lica i ono.. O tome sam razmisljala cijelo vrijeme. Kad nas u jednom trenutku jedan od njih pita dali pusimo marihuanu. Ajme.. u kaj smo se uvalile.. Kilometrima daleko od naseg auta, sa nepoznatima u autu, i jos me pita dali pusim marihuanu. Zasto su se tako zacudili kad smo rekle NE? ne shvacam, no dobro.. u tim trenucima pratile su me najcrnje misli.. Tko zna, mozda u gepeku ima sjekiru ili nesto slicno.. mozda je silovatelj, ubojica.. tko ce ga znat

Uglavnom, sva sreca..nije se nis desilo.. stigli smo do odredista, popili cugu, razgovarali. U tih sat vremena zapazila sam toliko detalja na njima.. Ovaj "andjeoskog" lica bas i nema tako andjeosko lice. Zubi su mu zuti, vjerojatno od cigareta, svi iskrivljeni, kao da gledam baku od 50 god.. Zatim nije se obrijao kako treba nego mu mjestimicno vire dlake sa lica, crne dlake.. A i zamjetila sam najezdu otpadnih tvari u njegovim usima.. Ajme.. zaista sam svasta vidjela. A ovaj drugi, kao "opasan" nije skidao suncane ni na sekundu, uopce mu nisam vidjela oci.. Ne samo da je to znak nezrelosti nego.. Ma neznam ni kako da opisem, ali strasno je odbojno kada sam u drustvu nekog tko ne skida te naocale.. volim gledat u oci. Zatim.. Dok je pricao, slina mu se skupljala u usnom kutu, ajme.. koji odratan prizor.. uz to ima vrlo dubok, zaista hrapav glas.. Treba se jako usredotocit da se skuzi "kaj je pisac htio reci ".. Ma, uglavnom, ziva koma..

No, otpeljali su nas do auta.. I sve je fala Bogu dobro zavrsilo

Ali, moglo se svasta desit, da, moglo se.. To je bio jedan od ne bas dobro prosmiljenih trenutaka koje su obiljezile moj vijek

ovo mi je bilo prvi put da sam usla u auto s nepoznatima.. iskreno se nadam da je i zadnji fino


06.12.2008. u 12:37 | 0 Komentara | Print | # | ^

Bez traga

Gledam te kako spavaš. Promatram tvoje usnulo, prekrasno lice, primjećujem svaki detalj na njemu. Usne su ti tako savršene, kako bi ih voljela sad poljubit, ali ne ,ne želim te budit.. Možda bolje da pokupim svoje stvari i odem, odem bez traga.
Kriva sam sto sam uopće dopustila da nas ponesu osjećaji, kriva sam u prvom redu sto sam te pustila, ostavila, kriva sam sto sam te se tako lako odrekla. Kriva sam, znam da jesam ali znam da me voliš, znam da me sanjaš, osjećam to. Znam da si sa njom ali želiš mene, pokazuješ mi to. Kako bi voljela da je nema, kako bi voljela da nestane, da je crni mrak proguta.. kako bi voljela da smo nas dvoje sami na planeti. Voljela bi da konačno možemo i sa drugima podijelit ono što osjećamo tako dugo, voljela bih da svi vide našu ljubav, koliko se volimo.. ali, i ja i ti znamo da o tome možemo samo maštati, samo maštati. Jedina stvar koju nam ne mogu oduzeti.
Srce mi je cisto, srce voli samo tebe, i nijedan poslije tebe te nije mogao zamijenit.. Ljubeći drugog, ljubila sam tebe.. Spavajući kraj drugog, zamišljala sam tebe pored sebe, zamišljala sam tebe kako me dodiruješ, kako me grliš i ljubiš. Ali to su sve snovi, morat ću se zadovoljit sa bijednom kopijom tebe, kao sto ćeš se ti morat zadovoljit sa nekom drugom curom koja nije ja.

Bolje je da odem, bolje je da te ne budim.. Bolje je da pomisliš da si samo sanjao. Da, bolje je..

Volim te, ali odlazim.. Zbogom ljubavi



Image and video hosting by TinyPic

06.12.2008. u 12:18 | 0 Komentara | Print | # | ^

Istina je oko nas....


05.12.2008. u 21:02 | 0 Komentara | Print | # | ^

Prirodno je umrijeti kao što je prirodno biti rodjen...

Cemu sva strka oko umiranja? Zasto se toliko bojimo tog famoznog "dogadjaja"?

kao sto je svima poznato covjek prolazi kroz odredjene razvojne faze.. U grubo: radja se.. sjedi, puza, stoji uz oslonac, hoda, piski u pelene, guguce, prica... slijedi skola; osnovna pa srednja, faks.. Zatim tridesete, cetrdesete.. taj isti mali covjek postaje djed /baka.. na kraju se vraca "djetinjstvu" ponovo piski u gace, potreban mu je stap za stajanje ili nesto slicno, nemoze vise hodat.. prikovan je uz krevet i to je to.. gotovo.. vraca se na pocetak.. ili na kraj..
To jos neznamo, to je nepoznanica.. i nadam se da ce i tako ostati.

U biti, mozda ce grubo zvucat ali umiranje tj ta crna gospodja kako ju volimo nazivat: Smrt je jedina poveznica izmedju dobra i zla ili bolje da se izrazim, izmedju bogatih i siromasnih.. Siromasnima kao da im je sudbina zapecacena.. onima drugima nije tako, koliko god im sudbina bila zapecacena, mogu ju promjenit, sa novcima.. Jedino sto jos nemogu promjenit je smrt.. Ona dodje kad tad.. bio ti bogat ili ne..

Cesto sam razmisljala o umiranju, no ne na nacin da ga se bojim.. bas naprotiv.. Sta mislite sta se dogodi nakon smrti? Radila sam jednu studiju, tj istrazivanje gdje sam naisla na podatke tj na osobe koje su prozivjele klinicku smrt te su pricale sta su vidjele u tom trenutku.. sve me to fasciniralo.. Mislite li da covjek zaista uskrsne kao sto krscani vjeruju? Ili pak dolazi do reinkarnacije? Neki vjeruju da se nista ne dogadja.. tj neki ljudi misle da iako umires da svejedno sve osjetis.. kremiranje/spaljivanje.. odnosno da osjecas kako crvi puzu po tebi..

Sta mislite o tome?

Kako god.. smatram da je prirodno umrijeti isto kao sto je prirodno biti rodjen.. I to je nesto cega se netrebamo bojati.. bas naprotiv
fino


Image and video hosting by TinyPic

04.12.2008. u 10:33 | 0 Komentara | Print | # | ^

Pocelo je....




Vozeci se jucer za zgb slusam radio, i nemogu vjerovat.. zamislite koje reklame... Deda mraz kupuje u Limachu? Dodjite i vi u Limach.. Wtf??? Di su nestala ona vremena kada se nije pricalo o tome gdje kupuje deda mraz? Di su vremena kada smo sa iscekivanjem cekali djedicu i tik prije no sto je doso, zaspali.. di su ta vremena nestala..?? cry

Ali sta rec.. roditelji tj nasa predraga nacija je sama kriva za to.. Svaka cast izuzecima..
Npr.. Moja kuma.. ima klinca 6 god, i mali mi kaze da ce njemu sveti nikola donijet novi mobitel.. 6 GODINA... Nisam ga ni htjela pitat kaj ce mu donjet deda mraz u strahu od moguceg odgovora nut

Sve se komercijaliziralo, i svi gledaju kak sredit svoju guzicu... Kak sto vise zaradit..

A sto je najgore... udjes u bilo koji super market, i svi furaju puna kolica, a kao nema se para.. Mos si mislit..
Svugdje neke veeelike akcije, a kada malo preracunas, shvatis da nema u biti nekog velikog snizenja.. Sve se to radi kako bi se privukle musterije.. Pa makar 50lp jeftinije, pise kao velika akcija.. bang


Uglavnom.. svake godine mi taj duh famoznog Bozica sve vise nestaje.. nestaje u magli.. I za sam Bozic, kada stigne taj "veliki " dan.. probudim se kao da je bilo koji drugi dan.. nema razlike.. no

Eto.. pozz od mene
mah


01.12.2008. u 18:39 | 0 Komentara | Print | # | ^

Ružičaste naočale

Skidam ruzicaste naocale
Konacno sve vidim
Napokon shvacam
Sve znam.
Sve mi je rekla
Sve.
A zasto si to porekao?
Zasto i dalje lazes?
Karte su na stolu
Gledam te u oci
Ti spustas pogled dolje
Opet lazes znam
Da,opet me pokusavas uvjerit
Da nisam u pravu
Ja nisam nikada u pravu
No s tim je gotovo,
Zauvijek.



Mislis li
Da ces biti sretan s njom?
Znam da ju volis
Kao sto ja volim tebe
Ali ona voli tebe
Kao sto si ti mene
Ne voli te
Shvati to

Ja sam skinula svoje ruzicaste naocale
Vrijeme je da i ti to uradis...

30.11.2008. u 17:36 | 0 Komentara | Print | # | ^

Crno bijeli Svijet



Sjedim na proplanku
Gledajuci tebe
Gledajuci tebe s njom.
Znas li kako se osjecam?
Naravno da neznas,
Ti to nemozes znati.
Vidim te,
Razgovaras s njom
Stravstveno
Sa puno zara
Osjecam da je to to,
Osjecam da vise nisi moj.
Kunes mi se da jesi
Da si samo moj,
Uvjeravas me da
Volis mene i
Samo mene.
Zasto si onda s njom?
Nemogu te vise gledat,
Zaista nemogu.
Zaasto si takav?
Zasto je ljubav takva,
Tako gorka...



Mozes li mi odgovoriti?
Opet sutis..
Nemozes.
Nikada nisi ni mogao
Za tebe je to sve
Crno bijeli svijet,
Samo to.

30.11.2008. u 17:29 | 2 Komentara | Print | # | ^

Prokleti alkohol

I tako smo ja i moja Mare nastavile plesat u nadi da ćemo barem noćas «ulovit» nešto dostojno naše veličine, nadale smo se da će se i nama jednom posrećit. Plesale smo, i plesnim pokretima zavodile mladiće koji su nas upijali pogledima. Pokretima ruku, prstiju, bokova širio se takav seksipil, da smo čak i primjećivale kakvu pažnju plijenimo sa muške strane. Čak smo primijetile i par ljubomornih cura koje nemaju ono što imamo mi, te zabranjuju svojim momcima da gledaj. No nitko od svih njih nije nas zadivio, nitko od njih nije imao onaj famozni x faktor koji smo mi trebale, koji smo tražile. Dosta nam je plesa, shvatile smo da je uzalud. Sjele za šank, i tada smo ga upoznale.. Bio je tako glamurozan, sa takvim stasom. Nitko mu nije uspio odoliti, ali on je izabrao nas, zamislite, NAS. Obuzela nas neopisiva sreća, dobile smo ono što smo tražile, ono što smo čekale, ono što smo već dugo željele. Obuzeo nas je u potpunosti. Kad je učinio što je namjeravao s nama, otišao je, napustio nas je. Kažu da nakon kiše dolazi sunce, ali trenutno je drugačija situacija. Dugo je sjalo sunce, pa je odjednom pala kiša. No, kako god, bitno je da smo dobile što smo htjele, da tako je, to je bitno. No nešto se događa s nama. Totalno smo se promijenile. Pričamo besmislice, radimo ono što inače nikad ne bi radile, nikad ne bi dopustila da me ljubi netko nepoznat. Čekaj malo, stani, tko si ti, zašto to radiš? To su riječi koje sam konstantno ponavljala, ali, postoji veliko ali.. Ponavljala sam ih u sebi. Nisam mogla glasa izustit. Cijelo vrijeme sam se smijala, dok me on dirao, ljubio, ma fuj. Kako sam mogla. No nisam se samo ja tako ponašala. Isto to je radila i moja Mare. Što nam se događa??
U tom nekom vražjem trenutku otišle smo, ali, nismo same, otišli smo sa tom dvojicom koja su nas ljubila, grlila. Otvorim oči i već smo u autu. Zašto me nitko ne čuje? Zar ne vidite da ne želim ovo. Vozili smo se tako dugo.. dugo..

Probudila sam se, u bijeloj posteljini. Gdje sam? Pogledam oko sebe, nema nikog, sama sam u toj bijednoj jednoličnoj sobici, potpuno sam sama. Gdje je moja Mare? Gdje su ona dvojica s kojima smo se vozile? Zvali su se Brzina i Adrenalin.. Gdje su?

Na to se pojavi moja majka, nju prepoznajem. I tada mi je počela pričat.. Onaj kojeg sam upoznala zajedno sa Mare, za šankom, bio je Alkohol. Pod njegovim utjecajem počele smo se ponašat na način koji nam nije do tad bio poznat. Upoznale smo Brzinu i Adrenalin. Iako nismo htjele, pošle smo pod utjecajem Alkohola i sa promilima u krvi smjerom Brzine i Adrenalina. Našli su nas u provaliji. Mene su uspjeli spasit, iako su oštećenja velika, a moje Mare više nema, nema je..

Prokleti Alkohol!!

06.10.2008. u 15:18 | 0 Komentara | Print | # | ^

Black and white

I will always love you ( Whitney houston)… To je pjesma koja me budi svako jutro, pa tako i danas. No danas je nešto drugačije, kao da pjesmu pokušava izvesti neka bijedna kopija. Uz to, obuzeo me neki čudan, nadasve neopisiv osjećaj. Logičan zaključak u tom trenutku bio je taj da mi se još spava, vjerojatno mi se učinilo, da, tako je. Što bi drugo moglo bit?

Dan je krenuo prema planu. Doručkovala sam, spremila sam se i uputila se prema gradu. Sutra mi je rođendan i moram si priuštit neku lijepu haljinicu. Izašla sam, i ponovo taj osjećaj. Leptirići u želucu? Nešto slično tome, ali ni sama nisam mogla dokučit što je zaista, ali ono što sam sa sigurnošću mogla reći jest to da je osjećaj vrlo nelagodan. Čudan. Nikako pozitivan. No pomislila sam: «Opet umišljaš, ajde saberi se!» I tako sam nastavila dalje. Nešto me navelo na put kojim do sad nisam nikad išla, ali prizor koji sam vidjela bio je prekrasan! Sjećam ga se kao da je bilo jučer. Zastala sam, upamtila sam svaki detalj, svako lice.. S moje desne strane u parkiću punom djece bila je i ta djevojčica, prekrasna djevojčica, sa svojim vjernim prijateljem (psom). Osjećam sreću, veliku ljubav. S desne pak strane vidjela sam dječaka kako pomaže slijepcu da prijeđe cestu, ponovo prizor pun ljubavi, brige i pažnje, opet prekrasno. Koračala sam dalje u nadi da ću ugledat još nešto takvog, no tada je sve počelo. Opet onaj čudan osjećaj, opet oni leptirići u trbuhu, samo što su ovaj put bili toliko intenzivni da sam morala sjest na klupicu do, nisam više mogla hodat. Što se događa? Odjednom osjetim vjetar, snažan vjetar, kao da mi želi naudit. Bila sam prisiljena dignut se i nastavit put.. Vjetar je uzimao maha sve više i više. Zašto se ljuti? Sve se naoblačilo, kiša je počela padat. Počela sam ubrzano hodat do najbliže zgrade, da se sklonim, no počelo je sve jače. Nebo se sakrilo, sve je postalo crno, mračno. Što se događa? Kiša lije kao iz kabla, sva sam mokra. Onaj nelagodan osjećaj još je prisutan. Na trenutak zastanem, ni sama ne znam zašto, kao da me netko zaustavio. Okrenem se, iza mene sunčano, ponovo s desne strane vidim djevojčicu kako se igra u parkiću sa psom, a s lijeve strane vidim dječaka kako pomaže slijepcu prijeći cestu. Pomišljam, umislila sam sigurno, to ne može bit istina. Vratim pogled naprijed, počelo grmit, sad se već bojim. Saberem se, i opet usmjerim pogled iza sebe, a prizor je isti kao prije. Iza mene je sreća, neopisiva sreća, toplina. Zbunjena sam, ništa mi nije jasno. Pokušavam se vratit, u toplinu, blizu sreće, no ne mogu, ne mogu se pomaknut. Pokušam hodat prema naprijed, to mogu. Kako to? Potrčala sam.. Još se više naoblačilo, sve je sivo, mračno.. trčim a nikako da dođem do te zgrade.. Ne mogu dalje..

Čujem glas..
Poznata pjesma svira, bila je to ona kopija « I will always love you » sa početka dana. Konačno se opustim. I vidim Ga, On dolazi...
V

06.10.2008. u 15:10 | 0 Komentara | Print | # | ^

< lipanj, 2010  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Lipanj 2010 (2)
Prosinac 2008 (9)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?



































Festina Lente...















































































Omnia tempus habet